Iz kataloga Knjige riječi: Tanah, Biblija, Kuran u Hrvatskoj
BIBLIJA:
Biblija - knjiga Riječi Božje / Adalbert Rebić

1   2   3   4   5   6  
[...]

Biblija je knjiga vjere, istine i života

Biblija opisuje susret Boga i čovjeka, vrlo ozbiljan i vrlo težak susret Boga i čovjeka. Iz nje saznajemo da je Bog zaželio čovjeka imati u svojem zajedništvu, u zajedništvu svoje ljubavi. „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.” (Iv 3,16). Bog je ljubav!

Biblija je knjiga Riječi Božje pri čemu želim naglasiti drugi dio ove sintagme: riječ, govor, dijalog. Riječ se Božja događala najprije usmenim putem, što je najnormalnije, zatim je bila zapisana na pločice, na svitke, u knjigu. Međutim, ona je uvijek ostala „riječ” koja je upućena čovjeku kao osobi, s kojom Bog uspostavlja dijalog, razgovor, suodnos osoba „ja” i „ti”. Riječ je upravljena određenoj osobi. Kada Bog govori, bira svoga sugovornika, obraća mu se s „ti” isključujući sve druge. Njegova Riječ nije razdvojena od sugovornikove sposobnosti shvaćanja. Kad kažem „biblija” mislim „glas”, „riječ”, mislim da takvu „bibliju” onda treba ponajprije slušati, učiti slušati (Martin Buber). Ovu dijalošku povezanost između Boga i čovjeka možemo usporediti s međuljudskim odnosima. Kad se sretnu dva čovjeka, kad se osjete odgovornima jedan prema drugome i obveze prihvaćaju, onda se to zbiva radi povezanosti koja se temelji u ljubavi. Uzajamno poštovanje, uzajamna vjerna potpora temelj su zajedničkog života. U biblijskom je govoru jedna od često rabljenih slika za ovaj međusobni odnos između Boga i čovjeka preuzeta iz stvarnosti zaručništva i bračne veze.

Nebeski zaručnik i njegova ljudska zaručnica jedno su drugome dali obećanje, zavjetovali se - to je Savez - i u nadi punoj ljubavi iščekuju trenutak vjenčanog sjedinjenja. Pa ako i ima u Bibliji, u tom Božjem glasu, i mnogo zapovijedi, zakona, propisa, oni su izgovoreni iz ljubavi radi cjelovitosti i spasenja druge stranke, čovjeka. Zakon je Božji, zapisan u Bibliji, izraz Božje ljubavi i nježnosti prema čovjeku. To je najbolje shvatio psalmist koji kaže kako mu Zakon Božji dušu razveseljuje (Ps 19,8; 40,9; 119,72.77.92.113.163.165).

Biblija je „Božje pismo” ljudima, kako često Oci spominju. „Otac naš nam je uputio Pisma, učinio je da do nas stignu Pisma, da bi u nama zapalio želju za povratkom kući”, kaže sv. Augustin. Biblija je najizvrsniji izraz Božjeg blagohotnog saobraćanja u ljubavi s ljudima kao svojom djecom. Ovom Božjem pismu trebamo uzvratiti ustrajnim, razumljivim, moliteljskim i poslušnim čitanjem. Prvotna je svrha Pisma, dakle, vjernički susret s Ocem koji govori svojoj djeci, a ne neki drugi ciljevi, kolikogod bili ispravni. Sv. Grgur Veliki savjetuje: „Čitati Bibliju... znači učiti upoznati Božje srce u Božjoj riječi.” Za nas kršćane susret s Božjim pismom jest susret s uskrslim Gospodinom, „jer on govori kad se u Crkvi čita Sveto pismo”.

To je susret koji se za nas kršćane zbiva u krilu Crkve, njezine žive predaje, prosvijetljen Marijinim primjerom, „u čije je krilo Bog utkao sva Pisma, svaku svoju riječ” na svjetlo i utjehu svome narodu. To je iskustvo od jedinstvenog ljudskog i kulturalnog značaja, jer je Pismo knjiga od jučer i danas, mjesto života u kojemu se odražavaju pitanja i odgovori, boli i radosti, sumnje i sigurnosti čovjeka svakog doba; ono predstavlja izvor tolikih povijesnih, umjetničkih i kulturalnih događaja, pravu duhovnu baštinu cijeloga čovječanstva (W. Ruspi, Čitanje Božje riječi u zajednici, Svesci, 103-104/2001., str. 52). Čitajući vjerno i ustrajno Bibliju, u dijaloškom stavu, u vjernosti Bogu i Crkvi, učimo moliti, učimo razgovarati s Bogom, nalazimo odgovore na naša životna pitanja, naš plan za budućnost. Patristička i srednjovjekovna tradicija snažno izražavaju uvjerenje da se Biblija shvaća u mjeri u kojoj se moli. Iz toga duhovnog uvjerenja crkvena je tradicija u sažetom obliku tumačila duhovni smisao Biblije prema nekim ključevima za razumijevanje. [...]




Slika:BIBLIA Veteris Testamenti MR 156, XIV. st.
Pergament; 434 x 322 mm; pismo gotica. Uvez - koža s metalnim kopčama. Inicijali prologa u starozavjetne knjige urešeni su iluminacijom, a sami početci starozavjetnih knjiga i ilustriranih. Iluminacija nije uvijek dovršena. Neki listovi manjkaju, pojedi«ni su inicijali izrezani. Osobito su raskošno urešeni inicijali ff. 220, 227, 342v, 314, 40ćv. F. 41 Iv u inicijalu E na zlatnoj pozadini i modroj unutrašnjosti svirač nosi portativ (uz psalam 80 „Exultate Deo”). Ornamentalni motivi češće su profanoga karaktera: ptice, majmuni i slično. Biljevne volute uokviruju biblijski tekst ili izlaze iz inicijala, a oblikovane su širokom i dosta mekanom gotičkom manirom u harmoničkim bojama sa zlatnim točkicama. Pozadina je inicijala obično pozlaćena.
Zagreb, Metropolitana, ms. MR 156.

 

O IZLOŽBI UVODNIK TANAH BIBLIJA KUR'AN

© Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2006 | Hrvatske bratske zajednice 4, 10000 Zagreb, HRVATSKA
Tel. 385 1 6164 111 Fax: 385 1 6164 186 | webmaster