ODRŽANA IZLOŽBA
POGLEDAJTE:
O izložbi

Obljetnice ustanova duge i bogate prošlosti povlaštena su prigoda za pogled ne toliko unatrag koliko unaprijed. To su svojevrsni vrhunci s kojih se bolje, razvidnije i bistrije može procijeniti prošlost i sagledati budućnost te izlučiti bitno, glavno i nezaobilazno. To posebno vrijedi kad je riječ o ovoj, 400. obljetnici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, i to ne samo zbog doista velike i po mnogočemu jedinstvene obljetnice i u europskim razmjerima, nego i zbog jedinstvene uloge i značenja ustanove čija je to obljetnica.

 

Naime, Nacionalna i sveučilišna knjižnica hram je i riznica hrvatske pisane baštine, koja ponajbolje iskazuje i potvrđuje hrvatski nacionalni identitet te posvjedočuje njegov kontinuitet. Ona je stoga i dnevnik hrvatskog naroda.

 

A baština nije samo prošlost već je bitna sastavnica sveukupne kulturne i duhovne zbilje, ona je oblikovala i oblikuje ne samo naš nacionalni identitet već dobrim dijelom i naš senzibilitet, pa i poglede. U baštini se možemo prepoznati, u njoj se možemo ogledati i suočiti sa samima sobom. U baštini se možemo vidjeti, posebice kad je riječ o pisanoj riječi, pisanoj baštini. Jer je pisanje, odnosno objavljena riječ, jedan od najautentičnijih i najtrajnijih, prostorno i vremenski najdostupnijih načina iskazivanja i priopćivanja drugima sebe, svojih misli, pogleda, doživljaja, osjećaja.

 

Stoga obilježavajući svoju veliku obljetnicu Nacionalna i sveučilišna knjižnica ovom izložbom, probranim dragocjenostima hrvatske pisane baštine koje čuva, upravo to hoće pokazati i prikazati, na način kako to izložbom može – vizualno i doživljajno. Uz ostalo, jedinstvena je to prilika da se hrvatska javnost uživo upozna s najznačajnijim i najdragocjenijim primjercima, temeljima hrvatske kulture i znanosti, da ih vidi, očima ”opipa” i na taj se način u njima ”ogleda”, da prepozna sebe u njima. Pogled, odnosno susret, s izloženom knjigom susret je s baštinom koja nas je oblikovala, susret je to koji rađa ne samo asocijacije već i pogledom otkriva novo, baca svjetlo i stoljećima unatrag, zrači porukama. A to je poseban, slojevit i jedinstven doživljaj. Poruke su ove izložbe jedinstvene i nezamjenjive jer kroz pojedince, autore knjiga, progovara i hrvatski narod, njegova kultura, sudbina, njegov duh, progovara on sam.

 

Na taj se način može vidjeti i izravno doživjeti što to zapravo Nacionalna i sveučilišna knjižnica čuva, zašto je ona toliko važna za hrvatsku kulturu i hrvatski identitet i zašto je oduvijek imala poseban, povlašten položaj u hrvatskoj svijesti i javnosti. U konačnici moći će se uvjeriti zašto je ova velika obljetnica nadasve važna pa i jedinstvena.

 

Na izložbi će se također moći vidjeti ono što je imanentno svakoj kulturi. Naime, to da nijedna kultura ne živi i ne razvija se sama, odvojeno, već u plodonosnom susretu i prožimanju s drugim sredinama i drugim kulturama. Njima se nadahnjuje i hrani, ali ujedno nadahnjuje i hrani i druge. Tako se i hrvatska prožimala pretežito s europskom kulturom, što ova izložba i pokazuje.

 

No, ova izložba zorno posvjedočuje i nešto što je značajka samo hrvatske kulture, gotovo njezina osobitost. Naime, Hrvati su stoljećima, i to usporedno, pisali na trima pismima (latinicom, glagoljicom i hrvatskom ćirilicom) i služili se trima  jezicima (hrvatskim, crkvenoslavenskim hrvatske redakcije i latinskim), ali kao svojim vlastitim pismima, odnosno jezicima. To je nedvojbeno odraz povijesnih okolnosti u kojima je živio hrvatski narod nakon dolaska na ove prostore, što ova izložba, odnosno pojedini izlošci, to zorno i uvjerljivo posvjedočuju. Ta jedinstvena posebnost uvjerljivo upućuje na povijesne i druge okolnosti, i sudbinu hrvatskoga naroda, koje su duboko obilježile njegovu kulturu, njegovo izražavanje, a da ga nisu zatvarale niti odvajale od drugih naroda i kultura.

 

Uvodni tekst akademika Radoslava Katičića izlaže povijesni okvir i obzor hrvatske kulture kroz stoljeća, njezine bitne odrednice i poveznice, a tekst mr. Ivana Kosića donosi pregled obogaćivanja fonda Knjižnice najznačajnijim primjercima, svjedočeći o vremenu i okolnostima njihove nabave te o zaslužnim pojedincima.

 

Dakako da naša Knjižnica ne posjeduje svu hrvatsku pisanu baštinu, pa ni sve najvažnije primjerke, rukopisne ili tiskane, nastale tijekom stoljećâ. To ne posjeduje gotovo nijedna nacionalna knjižnica. Stoga ne prestaje njezina obveza da trajno nastoji popunjavati praznine u svojem nacionalnom fondu, bez obzira na to kada su i zbog čega te praznine nastale. Nacionalna i sveučilišna knjižnica to ustrajno i zauzeto čini. Stoga se i može ponositi mnogobrojim dragocjenim primjercima hrvatske pisane baštine nabavljenima i posljednjih desetak godina, od useljenja u novu zgradu. Ova izložba i ova obljetnica samo su još jedan poticaj u tom smislu te poziv svima koji na bilo koji način mogu u tom pomoći.

 

Zahvaljujem svima koji su pridonijeli ostvarivanju ove izložbe i izradbi kataloga, osobito autorima izložbe akademicima Josipu Bratuliću i Stjepanu Damjanoviću, autorima uvodnih tekstova akademiku Radoslavu Katičiću i mr. Ivanu Kosiću, koji je ujedno i urednik kataloga, a zajedno s mr. Mikicom Maštrović i autor izložbenoga postava.

 

Dr. sc. Josip Stipanov
glavni ravnatelj